Kada bih na brzinu trebao opisati put do Mostarske Bijele, bilo bi to: “kod prve zmije, skrenete desno, a nakon druge, lijevo. Na sljedećoj krivini, ako imate sreće, srest ćete jako stidljivog domaćina kornjaču, koji nakon što vas ugleda laganim koracima pokušava da se što prije sakrije. Poslije nešto više od sat vremena, pomalo monotonog kamenjara i makadama dolazite do parkiranog kampera, koji neodoljivo podsjeca na “Magic bus” iz film “Into the Wild” (vjerujem da su mnogi planinari i zaljubljenici u prirodu upoznati sa tom pričom). Makadamski put vodi pravo, a mi skrenemo desno.

Konačno dolazimo do perioda hlada, blagog uspona i prolaska šumskom stazom, prvo do Kravlje pećine, a nakon toga i do pećine Bijele; i to bi bilo to.

A sada ćemo malo ozbiljnije i detaljnije da pristupimo ruti Mostarska Bijela.

Kada parkirate auto kod početne tačke i pored table na kojoj možete pročitati neke pojedinosti i vidjeti plan rute i koja vam govori da vam treba dva, do dva i po sata, nastavljamo makadamskim putem do kapije koju možete bez problema otvoriti. Kao što sam već ranije napisao, dolazi period (bar meni), poprilično monotonog dijela puta, gdje konstantno gazimo makadamski put, a sunce vam grije u potiljak, pa pripremite udobnu obuću i neki šeširić.

Dobro obratite pažnju kuda stajete, ne želite da uznemirite neku zmiju. Kao što vi ne želite da sretnete poskoka ili neku drugu otrovnicu, isto tako one ne žele da sretnu vas. Ukoliko se to i desi, kao meni, samo dajte do zanja da ste u blizini, udarite štapom u obliznji kamen, jer zmije jako dobro osjete vibraciju, pa će same da skrenu sa vaše putanje (kaže se: pametniji popušta). U ovih, nešto više od sat vremena, samo bih napomenuo da se na jednom mjestu put odvaja desno za vrh Lupoglav na Prenju (što je i dobro označeno), a mi nastaljamo hodati pravo. Iako je markacija jako siromašna u prvom dijelu staze, teško je zalutati. Ako samo pratite tragove makadamskog puta i guma kojima su neki veći terenci uspjeli da se probiju, doći će te do parkiranog kampera, pored kojeg makracija dobro naglašava da više ne trebate pratiti taj put nego skrenuti u šumu i konačno doći do hlada. Ovaj put također na nekoliko mjesta presjeca, uglavno suho korito rijeke. Ovdje opet naglašavam da dobro obratite pažnju na markaciju, jer put kojim smo došli do kampera vodi pravo, a naša staza ulazi u šumu, desno (i naravno ako nekada u budućnosti budete čitali ovaj tekst, a taj kamper bude uklonjen).

Prvo što pomislite: “konačno hlad”, shvatite da sada počinje šumski uspon, ali opet prihvatljiv i ne tako strašan, samo lagano i uživajte u šetnji. Što se više budete približavali Kravljoj pećini i stijenama, osjećat će te nalete hladnog i jako prijatnog zraka, koji osvježava. Ne trebam napominjati da tu napravite pauzu, dobro se odmorite, nešto pojedete i napravite nekoliko fotografija. Sada, nakon što ste pregazili, već dva sata hoda, odmorili, do samog ulaska u pećinu dijeli vas samo dvadesetak minuta. Opet jedna važna napomena, na koju ja iskreno nisam naišao dok sam čitao tekstove na ovu temu, ne zaboravite da ponesete papuče, jer kroz pećinu protiće voda, a ako ste zimogrizni, možda i neke gumene čizme. Spremni smo, papuče/čizme na nogama i ulazimo. Prvo sto vas dočeka je hladna voda do članaka, a drugo mnogo malih žabica koje iskaču na sve strane, oko vas. Nema potrebe za strahom, samo oprezno da ne nagazite na neku, mada su spretne i pobjegnu prije nego što uspijete da dođete do njih, da uslikate neku. Počinje magija prelamanja svjetlosti kroz pećinu, hladne stijene oko vas, sve što treba doživjeti, jer teško je prenijeti to kroz fotografiju i riječi.

Nevjerovatni prizori i iznova me oduševi ova naša BiH, kakve ljepote, nekako ljubomorno čuva u svojim dubinama. Ali kao što nam je i poznato, sva lijepa mjesta su skrivena i teže je do njih doći. Ukoliko smo pažljivi i obzirni prema prirodi onda nas nagradi prelijepim prizorima, kao što je i sam prizor na kraju ove pećine, voda koja pada unutra i formira čaroban vodopad.

Sada, zadovoljni prizorima koje smo vidjeli idemo ka izlazu da se malo ugrijemo, jer temperatura je nekih 5 do 7 stepeni.

Prilikom povratka prema Kravljoj pećini, nakon pet minuta pronadjite na desnoj strani mali, uski puteljak koji će vas za minutu odvesti do vidikovca i očaravajuceg pogleda. Ne postoji oznaka za vidikovac, pažljivo da ne promašite put.

Sretno i uživajte.